|
Jeste li ikada pokušali definirati pojam ljubavi ?
Jeste li se ikada zapitali kako znati da nekog volite ?
Kako znate da vas neko voli ?
Smatrate li ljubav kao nesto sto opisuje sreću ?
Jeste li ikad nekog voljeli, ali on vas nije ?
Je li vas ljubav ikad razočarala?
.... toliko pitanja se možemo zapitati na temu ljubavi ... a opet ostajemo bez konretne definicije ljubavi ...
Zapravo sad mi je silno potrebna definicija ljubavi, nešto što će me uvjeriti da ga i dalje volim ... Jednom sam pročitala da prava ljubav prašta, no znači li to da dopušta da suprotna strana od nas radi ; laički rečeno, idiota .
Kad sam bila u situaciji, da biram između prekida i oprosta ... izabrala sam ovo drugo , pala u očima mnogih , a u neku ruku i razočarla sebe . A onda sam se sjetila tog stiha .. i bilo mi je lakše , i u neku ruku bila sam sretna i ponosna što volim, što praštam i dajem nekom šansu da popravi ponajprije sebe ... Sad je prošlo više od pola godine od svih tih " događanja " , i pitam se jesam li dobro postupila ? On je bolji nego ikad ... trudi se , to je očito ... ali jednom narušeni skladni i snažni osjećaji te povjerenje teško se mogu tek tako ponovno vratiti ... i nema dana da se ne sjetim svih onih loših dana, iako je svaki put kad sam s njim sve lijepše ... bez sumnje , povrijedio je moju ljubav ... bezbrižno je nastavio di smo stali, i svaki dan sve više i više razvija svoje osjećaje i privrženost, dok ja nepomično stojim na mijestu i pitam se , hoću li se ikad više pomaknuti ?
Pablo Neruda: Ljubavna pjesma
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
|
